| Poruka da se ljudi druže i vole bez obzira na njihove razlike, da gaje ljubav prema našoj tradiciji, pjesmi sevdalinki i da gaje ljubav prema Bosni i svemu što je bosansko.”, Safet Isović, 2006 god. |
 |
| |
 |
| |
 |
| |
 |
| |
 |
| |
 |
| |
 |
| |
 |
| |
 |
| |
 |
Safet Isović (1936 - 2007) je bio poznati bosanskohercegovački interpretator sevdalinki. Po
mišljenjima većine muzičkih kritičara i poznavalaca izvornog narodnog melosa jedan od najboljih
izvođača sevdalinki svih vremena.
BIOGRAFIJA
Rođen je 1936. godine u Bileći. Tokom drugog svjetskog rata napustio je rodnu Bileću kao izbjeglica
sa svojim roditeljima. Od tada je bio nastanjen u Banja Luci gdje je pohađao osnovnu školu "Šesta
pučka škola". Nakon završetka rata vratio se u Bileću gdje je upisao i maturirao gimnaziju, a potom
upisao višu gimnaziju u Trebinju. Nakon šestog razreda preseljava u Slavonski Brod gdje je nastavio
školovanje u gimnaziji "Zlatko Šnajder", bio je među najboljim đacima i završio veliku maturu 1955.
godine. Iste godine je preselio u Sarajevo i počeo studirati na Pravnom fakultetu. U Sarajevu je, nakon
doseljenja, proveo ostatak života. Tokom rata (1992-1995) bio je teško ranjen u svojoj porodičnoj kući,
ali nakon dužeg liječenja je ozdravio i nastavio se baviti muzikom. U društvu svojih prijatelja je često
pjevao stare sevdalinke koje nikad nije snimio. Jedna od njih je "Na Ophodži prema Bakijama", a volio
je pjevati i vranjanski sevdah.
Preminuo je 2. septembra 2007. godine, a dženaza (ukop) je obavljena 4. septembra 2007. godine u
haremu Alipašine džamije u Sarajevu.
KARIJERA
Tokom studiranja u Sarajevu, često je sa prijateljima "pjevušio" u hodniku tokom odmora. Njegovo
pjevanje se svidjelo Hasku Haveriću koji ga je tada jedva nagovorio da postane član ansambla
narodnih igara i pjesama studentskog društva "Slobodan Princip Seljo" gdje je polagao audiciju pred
komisijom u kojoj su bili Selver Pašić, Selim Salihbegović i drugi. Zbog talenta kojeg je imao, odmah je
bio primljen.
1956. godine po nagovoru ljudi iz ansambla je otišao na audiciju na Radio Sarajevo. Nakon što je
položio audiciju (iz drugog pokušaja), dobio je termin da snimi dvije pjesme. Prve pjesme koje je
snimio su bile "Kad ja pođem iz Sarajeva grada" i "Kasno prođoh kraj Morića hana" koje su emitirane
na dan oslobođenja Sarajeva 1957. godine prvi put na Radio Sarajevu. Prvi solistički koncert je održao
u "Domu sindikata" u Beogradu 19. marta 1963. godine kojeg je otvorio pjesmom "Otvori vrata od
hamama, Zlato, Zlatijo". Zatim su slijedile godine njegovog velikog uspijeha. Bio je pobjednik mnogih
velikih muzičkih festivala, dobitnik Zlatnog mikrofona i oko 35 zlatnih i srebrnih ploča, zatim dobitnik
Estradne nagrade BiH i Estradne nagrade bivše Jugoslavije. Dvorane u kojima je održavao solističke
koncerte, širom svijeta, su bile prepune kad god je gostovao. Vrhunac svih tih gostovanja je bio održani
koncert u prepunoj "Sydney opera house" dvorani u Sydney-u u kojoj je ušao u katalog izvođača i jedini
je pjevač iz bivše Jugoslavije koji je u njoj gostovao. Snimio je brojne sevdalinke za arhiv Radio
Sarajeva. Bio je aktivan član Udruženja estradnih radnika BiH.
Zahvaljujući Safetu, mnoge sevdalinke su ostale zabilježene za sva vremena kroz njegove audio i video
snimke i arhivske snimke za Radio Sarajevo. Kroz dugu muzičku karijeru je sarađivao sa mnogim
muzičarima, interpretatorima i tekstopiscima kao što su Jozo Penava, Omer Pobrić, Ismet Alajbegović
Šerbo i drugi. Snimio je dosta pjesama u duetu sa popularnim interpretatorima bosanske pjesme:
Zaimom Imamovićem, Miletom Petrovićem, Bebom Selimović, itd.
mišljenjima većine muzičkih kritičara i poznavalaca izvornog narodnog melosa jedan od najboljih
izvođača sevdalinki svih vremena.
BIOGRAFIJA
Rođen je 1936. godine u Bileći. Tokom drugog svjetskog rata napustio je rodnu Bileću kao izbjeglica
sa svojim roditeljima. Od tada je bio nastanjen u Banja Luci gdje je pohađao osnovnu školu "Šesta
pučka škola". Nakon završetka rata vratio se u Bileću gdje je upisao i maturirao gimnaziju, a potom
upisao višu gimnaziju u Trebinju. Nakon šestog razreda preseljava u Slavonski Brod gdje je nastavio
školovanje u gimnaziji "Zlatko Šnajder", bio je među najboljim đacima i završio veliku maturu 1955.
godine. Iste godine je preselio u Sarajevo i počeo studirati na Pravnom fakultetu. U Sarajevu je, nakon
doseljenja, proveo ostatak života. Tokom rata (1992-1995) bio je teško ranjen u svojoj porodičnoj kući,
ali nakon dužeg liječenja je ozdravio i nastavio se baviti muzikom. U društvu svojih prijatelja je često
pjevao stare sevdalinke koje nikad nije snimio. Jedna od njih je "Na Ophodži prema Bakijama", a volio
je pjevati i vranjanski sevdah.
Preminuo je 2. septembra 2007. godine, a dženaza (ukop) je obavljena 4. septembra 2007. godine u
haremu Alipašine džamije u Sarajevu.
KARIJERA
Tokom studiranja u Sarajevu, često je sa prijateljima "pjevušio" u hodniku tokom odmora. Njegovo
pjevanje se svidjelo Hasku Haveriću koji ga je tada jedva nagovorio da postane član ansambla
narodnih igara i pjesama studentskog društva "Slobodan Princip Seljo" gdje je polagao audiciju pred
komisijom u kojoj su bili Selver Pašić, Selim Salihbegović i drugi. Zbog talenta kojeg je imao, odmah je
bio primljen.
1956. godine po nagovoru ljudi iz ansambla je otišao na audiciju na Radio Sarajevo. Nakon što je
položio audiciju (iz drugog pokušaja), dobio je termin da snimi dvije pjesme. Prve pjesme koje je
snimio su bile "Kad ja pođem iz Sarajeva grada" i "Kasno prođoh kraj Morića hana" koje su emitirane
na dan oslobođenja Sarajeva 1957. godine prvi put na Radio Sarajevu. Prvi solistički koncert je održao
u "Domu sindikata" u Beogradu 19. marta 1963. godine kojeg je otvorio pjesmom "Otvori vrata od
hamama, Zlato, Zlatijo". Zatim su slijedile godine njegovog velikog uspijeha. Bio je pobjednik mnogih
velikih muzičkih festivala, dobitnik Zlatnog mikrofona i oko 35 zlatnih i srebrnih ploča, zatim dobitnik
Estradne nagrade BiH i Estradne nagrade bivše Jugoslavije. Dvorane u kojima je održavao solističke
koncerte, širom svijeta, su bile prepune kad god je gostovao. Vrhunac svih tih gostovanja je bio održani
koncert u prepunoj "Sydney opera house" dvorani u Sydney-u u kojoj je ušao u katalog izvođača i jedini
je pjevač iz bivše Jugoslavije koji je u njoj gostovao. Snimio je brojne sevdalinke za arhiv Radio
Sarajeva. Bio je aktivan član Udruženja estradnih radnika BiH.
Zahvaljujući Safetu, mnoge sevdalinke su ostale zabilježene za sva vremena kroz njegove audio i video
snimke i arhivske snimke za Radio Sarajevo. Kroz dugu muzičku karijeru je sarađivao sa mnogim
muzičarima, interpretatorima i tekstopiscima kao što su Jozo Penava, Omer Pobrić, Ismet Alajbegović
Šerbo i drugi. Snimio je dosta pjesama u duetu sa popularnim interpretatorima bosanske pjesme:
Zaimom Imamovićem, Miletom Petrovićem, Bebom Selimović, itd.
| "...Nije dovoljno samo korektno otpjevati pjesmu. Ima tu još nešto. Treba prodrijeti u unutrašnje tkivo pjesme. Pjesma ima svoje slojeve kao majdan. A svaka, pa i najlošija pjesma ima svoju utrobu kao što je imamo vi i ja. Do te utrobe treba znati prodrijeti. Treba htjeti prodrijeti. Kad se pozabavite tom 'geologijom' ili takvom 'anatomijom', pa kad vi udete u pjesmu i pjesma ude u vas, pa kad takvu pjesmu ispustite prema drugima, onda ce i drugi shvatiti da to nije tek pjesma radi pjesme, nego i više od toga. Dakle, pjesmu treba "donijeti"." (Dr. Himzo Polovina) |
| "Sevdalinke, u cjelini uzevši, nisu pjesme sreće, one su više poezija čežnje i neostvarenog života, jer se svi ti ljubavni uzdasi i vihori, ne završavaju po volji aktera, nego ih docnije zbilja preobražava samo u sjećanje na nešto što bi život bilo." (Nenad Radanović, pjesnik) |
| Safet Isović (1936 – September 2, 2007) was a prominent sevdalinka performer from Bosnia and Herzegovina. Throughout his career, which started in 1956, Isović performed at music festivals and won many of them which has contributed to the prevalence and popularity of the sevdalinka. He won the Golden Microphone award in the former Yugoslavia and 35 silver and gold record awards. He died in Sarajevo, on September 2, 2007. On September 3, 2007 he was buried at Ali Pasha's Mosque. At a memorial service held at the National Theatre of Bosnia and Herzegovina he was called the Father of Sevdalinka by Beba Selimović. The Minister of Culture and Sport, Emir Hadžihafizbegović said that Safet Isović did great deeds both when he spoke and when he sang. Ivica Šarić, of the Sarajevo Opera, said that the world was left now without the best interpreter of sevdalinka. |
| Safet Isovic - kroz pjesmu i rijeci od strane Safeta Isovica (video u 6 dijelova) |
| www.sevdalijechicago.com is published by Udruzenje Sevdalija "Safet Isovic" Chicago and its friends. It is an intention of Sevdalije to remember Safet Isovic, and teach young generations about life and work of Mr. Isovic and Sevdah in general. |
